Draga moja bića, gde god da ste u ovom trenu poželeh da sa
vama podelim moju sadašnjost, kao što sam u ranijim postovima delila sa vama i
svoju prošlost i sve što mi je bilo na umu.. U mojoj sadašnjost nakon izvesnog
vremenskog perioda dešava se najzad želja za pisanom reči. To me čini
srećnom...Ono što je prethodilo bilo je teško, ali izdržljivo.
Moje psihičko biće je trebalo celih sedam meseci odmora da
bi povratilo želju za novom rečju, za novim saznanjima, idejama...iako još uvek
je to samo milimetarski pomak, moj osećaj je kao da je metarski..Moje fizičko
biće tek je u fazi pripreme za odmor jer su prošlih sedam meseci prolazili u
bolestima koje su izbijale jedna za drugom po raznim delovima tela...i taman
kad jedna prestane počne druga...
Još uvek iscrpljenost i hronični umor i konstanta potreba za
disanjem i samo razmišljanjem o disanju...i ništa drugo...
Moja čitanja o temama detoksikacije tela i duše, uz
autotretmane Rekija (koji me neizmerno oporavljaju), hrane mi dušu i telo u
ovoj mojoj sadašnjosti...Hvala ti životna energijo što pronalaziš put do ove
tvoje ćelije koja ti je isto važna kao što je bila pre i kao što će biti
ubuduće.Hvala ti živote moj jedini. Hvala ti Iskro moja životna u mojim
grudima.
Vrlo interesantna tema moje sadašnjosti je i pitanje koje mi
se stalno mota po mislima a ono glasi "Kako čovek dozvoli sebi da se dovede do
ovako krajnje iscrpljenosti?"
Bila sam svesna da ne mogu više, a išla sam dalje...Bila sam
svesna da ne želim, ali morala sam i radila sam sve što je bilo potrebno da se
završi (po mogućnosti uspešan) dan u Srbiji.
U ovom
sadašnjem trenu, ceo današnji dan pratim svoje disanje jer ono sam ja
trenutno...moj udah i moj izdah. Ništa pre i ništa posle. To sam mogla i pre,
ali sam vrlo često zaboravljala. Nisam stizala svesno da dišem...Zato duše moje
drage, dišite svesno...Ako ste u zatvorenim zgradam u kojima nema vazduha,
siđite na vazduh i dišite....obnoviće vas...regenerisaće uništeno....Nemojte da
se nađete u nekoj svojoj sadašnjosti i pitate se Kad sam prestao da dišem?...Vaše
telo je veliki heroj koji može sa samo malim pritužbama da radi puno duže na
alarmantno niskim nivoima energije. Ne dozvolite mu to...Dišite svesno i oporavljate
ga stalno...Svaki dan, barem malo...Zaslužilo je....Zahvalite mu svako jutro i
svako veče što je tu uz vas. Vaše biće i vaš dah...
I ja
sam tu uz vas...ljubim vas i grlim duše moje drage...
