Ovih dana naslućujem svesnost za mnoge odgovore koji su dugo čučali u mojoj duši...
Svesnost duboke istine da čovek je čovek onda kad je human u svakom pogledu korena reči human..
Znala sam to i ranije, živela sam sa tim, nagledala se stanja i situacija posledica i humanosti i ne humanosti...kroz svoj život, kroz rat, kroz tužne slike naše istorije...ali svaki put je uspelo nekako da se zabašuri...da izgleda samo tako..ili možda baš drugačije...
Ovih dana se sve naziva pravim imenom, i sve se izgovara jasno i glasno...tako su i ne humani ljudi nesvesni svojih izjava jednostavno to što jesu i što su uvek i bili ne humani ljudi...
Jer dobre duše u koje i sebe svrstavam samo su želeći da u svakom nađu humano i ljudsko, analizirajući njihove šeme i potencijalne razloge ne humanosti tražile drugi ugao gledanja, onaj optimistični u kom je čaša uvek do pola puna, a ne do pola prazna...ulepšavale i ublažavale ovaj svet i situacije duginim bojama, toplim osmehom i zracima tople ljudske ljubavi iz njihovog oka...
Uvek kad bi se malo manje osmehivala ljudi koji su se osećali sigurni u blizini mog osmeha, rekli bi mi Anči molim te nemoj da gubiš osmeh...I ja sam znala da je to njihov zov...zov njihovog unutrašnjeg deteta za sigurnošću da sve će biti dobro u našem svetu jer postoje ljudi kao ja...ljudi sa iskrenim osmehom iz duše...
I ponekad me to stalno prisustvo makar i kao posmatrača u borbi snaga humanog i ne humanog umori....i ponekad je moj osmeh setan, i moja ljudska ljubav dovoljna samo za moje unutrušnje dete i moje najdraže...ali to je samo ponekad, možda kao i ovih dana u procesima preispitivanja našeg trenutka i gde je stigao ovaj svet...ova naša zemlja...
Ali ono što neumitno znam, jeste da šta god se dešavalo i do sada, koliko god bilo isprepleteno tugom i srećom u danima bivstvovanja moje duše u ovim dimenzijama...ja sam uvek ono što jesam od mog prvog trena spoznaje..i samo mogu biti bolja, i više humana... i samo više Ja...nikako drugačije...i samo sa osmehom...
Volim vas sve...i humane i ne humane..jer svako živi svaki svoj tren sa sobom, svestan ili nesvestan...i šaljem ljubav...
Svesnost duboke istine da čovek je čovek onda kad je human u svakom pogledu korena reči human..
Znala sam to i ranije, živela sam sa tim, nagledala se stanja i situacija posledica i humanosti i ne humanosti...kroz svoj život, kroz rat, kroz tužne slike naše istorije...ali svaki put je uspelo nekako da se zabašuri...da izgleda samo tako..ili možda baš drugačije...
Ovih dana se sve naziva pravim imenom, i sve se izgovara jasno i glasno...tako su i ne humani ljudi nesvesni svojih izjava jednostavno to što jesu i što su uvek i bili ne humani ljudi...
Jer dobre duše u koje i sebe svrstavam samo su želeći da u svakom nađu humano i ljudsko, analizirajući njihove šeme i potencijalne razloge ne humanosti tražile drugi ugao gledanja, onaj optimistični u kom je čaša uvek do pola puna, a ne do pola prazna...ulepšavale i ublažavale ovaj svet i situacije duginim bojama, toplim osmehom i zracima tople ljudske ljubavi iz njihovog oka...
Uvek kad bi se malo manje osmehivala ljudi koji su se osećali sigurni u blizini mog osmeha, rekli bi mi Anči molim te nemoj da gubiš osmeh...I ja sam znala da je to njihov zov...zov njihovog unutrašnjeg deteta za sigurnošću da sve će biti dobro u našem svetu jer postoje ljudi kao ja...ljudi sa iskrenim osmehom iz duše...
I ponekad me to stalno prisustvo makar i kao posmatrača u borbi snaga humanog i ne humanog umori....i ponekad je moj osmeh setan, i moja ljudska ljubav dovoljna samo za moje unutrušnje dete i moje najdraže...ali to je samo ponekad, možda kao i ovih dana u procesima preispitivanja našeg trenutka i gde je stigao ovaj svet...ova naša zemlja...
Ali ono što neumitno znam, jeste da šta god se dešavalo i do sada, koliko god bilo isprepleteno tugom i srećom u danima bivstvovanja moje duše u ovim dimenzijama...ja sam uvek ono što jesam od mog prvog trena spoznaje..i samo mogu biti bolja, i više humana... i samo više Ja...nikako drugačije...i samo sa osmehom...
Volim vas sve...i humane i ne humane..jer svako živi svaki svoj tren sa sobom, svestan ili nesvestan...i šaljem ljubav...
